Prah

O predstavi

Oni su bračni par na rubu egzistencije. On jednog popodneva dođe kući ranije s posla, a ona tek dolazi s pijace da spremi krompir za ručak. Ništa od ručka, ostaće gladni. Nešto strašno važno se dogodilo i to mora da joj saopšti…
Ali kako da joj saopšti šta je sreća? Je li novac sreća? Je li sreća sigurnost? Kako da je zavredimo, kako da objasnimo da smo je zaslužili? Je li sreća nešto čemu samo možemo da težimo? Postaje li nam smešno svako moralisanje na temu novca? Ko još veruje da siromašni mogu biti srećni? Ima li kraja društvenoj “tranziciji“ ili će se ljudi deliti na one koji se klade na sreću i one koji su „srećni“ profiteri…

Ovaj aktuelni komad donosi paletu emocija – od sreće i uzbuđenja preko straha, očaja, razočaranja do paranoje.
“Samim tim što nemamo imena nego smo Muškarac i Žena, naše likove možete staviti bilo gde i u bilo koje vreme”, izjavila je glumica Nataša Ninković nakon premijere koja je održana u novembru 2015. godine na sceni “Raša Plaović” u Narodnom pozorištu u Beogradu.

Uloge:

Žena – Nataša Ninković
Muškarac – Zoran Cvijanović

Tekst: Đerđ Špiro
Prevod teksta: Radoslav Milenković
Scenograf: Ljubica Milanović
Kostimograf: Marina Vukasović Medenica
Režija, adaptacija teksta i izbor muzike: Veljko Mićunović

O glumcima

Nataša Ninković

Nataša Ninković rođena je u Trebinju. Diplomirala je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi pofesora Vladimira Jevtovića. Prvakinja je drame Narodnog pozorišta gde je ostvarila brojne uloge i skoro svaka je nagađena. Često gostuje i na scenama drugih teatara, a šira publika je pamti po ulogama u filmovima i TV serijama (“Porodično blago”, “Ranjeni orao”, “Gorki plodovi”, “Ulica lipa”…). Mnogi kritičari je smatraju našom vodećom glumicom srednje generacije a o tome svedoči veliki broj nagrada koje je dobila za svoja ostvarenja. Među njima su dve “Carice Teodore” za najbolju žensku ulogu na Filmskim susretima u Nišu gde je osvojila i gran pri “Nais” za ulogu Vere u filmu “Spasitelj”, a za tu rolu je nagrađena i na Filmskim festivalima u Valensijenu i Sočiju. Nekoliko puta je ponela Godišnju nagradu Narodnog, Jugoslovenskog kao i Beogradskog pozorišta. Dobitnica je priznanja “Zoranov brk” na Danima Zorana Radmilovića u Zaječaru, nagrade “Ćuran” na Danima komedije u Jagodini, nagradu za glumu na Borinim pozorišnim danima u Vranju, nagradu za najbolje ostvarenje na Nušićevim danima u Smederevu, nagradu “Raša Plaović” za njabolje ostvarenje na beogradskim scenama…

Zoran Cvijanović

Zoran Cvijanović rođen je 1958. godineu z Beogradu. Diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 1982. godine. Vrlo brzo po diplomiranju, ostvario je istaknutu i zapaženu ulogu Šojke u TV seriji „Sivi dom“ (1984—1985). Nakon toga, igrao je u više od 50 filmova i TV serija od kojih treba istaći sledeće: „Oktoberfest“, „Poltron“, „Mi nismo anđeli“, kao i u TV serijama „Policajac sa Petlovog brda“, „Otvorena vrata“„Složna braća“„Lepa sela lepo gore“„Mile protiv tranzicije“). U period od1982/87. godine bio je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, potom do 2002. je bio član pozorišta Atelje 212. Nakon toga je u statusu samostalnog istaknutog umetnika. Režirao je nekoliko filmskih ostvarenja a bio je producent nekoliko kultnih filmova u kojima je ostvario i nezaboravne uloge, među kojima su “ Munje” i “Kad porastem biću kengur”.

Pisac

Đerđ Špiro (Spiro Gyorgy) rođen je u Budimpešti 1946. i jedan je od najpoznatijih savremenih evropskih pisaca. Piše romane, pripovetke, drame, pesme, eseje, bavi se istorijom i teorijom književnosti, prevodi. Diplomirao je mađarsku i slovensku književnost na Univerzitetu Eotvos Lorand (ELTE) 1970, a potom i žurnalizam i sociologiju. Radnja njegovih romana često je prostorno i vremenski izmeštena, ali se snažne paralele sa današnjim vremenom neminovno nameću: „Đerđ Špiro može da uradi nešto čemu drugi pisci mogu samo da zavide – on može da se kreće kroz vreme“ (Imre Kerteš). Njegove drame su osvojile brojna priznanja, uključujući i nekoliko nagrada za „Najbolju mađarsku dramu godine“. Profesor je na Akademiji za dramsku i filmsku umetnost i član je Šečenji (Szechenyi) akademije za književnost i umetnosti.

Reditelj

Veljko Mićunović (1986) diplomirao je pozorišnu režiju na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti, u klasi profesora Egona Savina. Kao asistent reditelja sarađivao je sa Jiržijem Menclom i Paolom Mađelijem. Nakon ispitne predstave po Fejdoovom tekstu Ne šetajse gola, slede predstave U lovuna bubašvabe (Jugoslovensko dramsko pozorište), Otelo (Grad teatar Budva / Zetski dom / Festival MESS), Revizor, Urnebesna Tragedija (Crnogorsko narodno pozorište, Podgorica), Život je pred tobom, Smrt trgovačkog putnika, Anđeli čuvari (Beogradsko dramsko pozorište), Nesporazum (Narodno pozorište u Beogradu) i Garderober (Slovensko narodno gledališče, Maribor). Predstave koje je režirao gostovale su i nagrađivane na više od dvadeset festivala kod nas i u inostranstvu.